Maloprodajna cijena: rasprodano
U cijenu uključena poštarina/dostava
Denis Lešić
DOBRINJ
I PO DOBRINJSKOMU
144 stranica formata 21x21 cm
Aquanet, Krk 2007.
ISBN 978-953-7122-16-4
Otok Krk je administrativno podijeljen na sedam općina. Ta podjela može
izgledati kao puka crta na zemljovidu ili nevidljiva granica negdje u prirodi,
uz neki drmun, šumu, gromaču, cestu... no ta podjela ima i ponešto dublje značenje. Granica ili kunfin, kako to ovdje nazivaju, može biti “tvrda”, “meka”, državna, županijska, može biti u glavama ljudi, može i spajati i razdvajati...
Pa iako otok, naročito danas, izgleda kao zasebna i dobro povezana cjelina bez
nekih vidljivih granica, duga povijest življenja na ovim prostorima oblikovala
je nekoliko zajednica koje su razvile i očuvale određene posebnosti, svojstvene
cjelinama samo na tim “mikro” lokalitetima. U doba kada je otok bio znatno izoliraniji, kako prema ostatku
svijeta tako i između pojedinih svojih dijelova, zajednice su unutar sebe bile
znatno povezanije, pa su u svojem malom svijetu oblikovale vlastitu kulturu
življenja, iako s ostatkom otoka uvijek pod istom kapom - ponekad i čizmom.
Podjela po otočkim centrima uočljiva je već u samom govoru, jer, iako se u ovom
dijelu Hrvatske govori čakavskim (ča) narječjem, same su ga otočke zajednice
dodatno modificirale, iskazujući i na taj način svoju pripadnost i posebnost.
Tako su u Omišlju i Vrbniku “čekavci” (če), u Njivicama, Malinskoj, Krku i Puntu su “čakavci” (ča), u Baški su “cakavci” (ca), dok su ovdje u Dobrinju “čokavci”, koji govore ČO!
Dražen Lesica, dobar poznavatelj gastronomskih prilika na otoku, zgodno
primjećuje da uz ovu dijalektalnu raznolikost ide i različita priprema lokalnog
specijaliteta “šurlica”, vjerojatno i stoga čto su u oba slučaja u glavnoj ulozi - usta.
ARVALIS
j.d.o.o. Zagreb
izdavaštvo i
grafičko oblikovanje
Dobrinjske zornice
Čujen da zvoni. Pogjedan von. Škuro je. Mat mi je sinoć rekla da su pošneli zornice. Va kamari je zima pok son vaje šo zdolu skalami va kuhinju, aš znan da je mat već stoknula špaher. Na stolu me čeka lončić z belin kafen.
Ki zna će prit Mare zo Hlape? - pita mat oca. On moći aš za ćakulu ni vrimena. Rabi još postoli skefat. To su postoli za na Mašu.
Judi gredu zo svih bandi po putićih va Dobrinj. Hlapari,
Kimonci, Gostinčari, Klaničari, Vidari... Partili su po škuru i nose feraliće. Ako pogjedaš kroz poneštru, vit ćeš
kako feraliće toncaju va mrzloj škurini.
Ja se teplin poli špahera stišćuć lončić vjačnoga kafe.
Znan da će sada prit oni judi zo feralići k nami doma.
Probut će se od starih kopic va šesne postoli za na Mašu. Morda će pravit kako njin je bilo va škurini, je ča po putu šuškalo i su videli kakovoga Malića. Ja ću onput još jače stisnut lončić z rukami i gjedat va mater, pitajuć se je to o Malićimi
istina, ali ni.
A onput će zazvonit. Svi ćemo se dobro oblić i poć na zornicu.
Zvona je još škuro, ma va srcu je svitlo - od feralić.
Nedeljko Neno Gržetić
